LEKTIRE ZA OŠ

      « Hasan(a)/se/gi(ni)ca»

Šta se to bijeli u gori zelenoj ;

Il je snijeg ;

Il su labudovi ;

Labudovi nisu garant ;

Snijeg nije nema teorije ;

Već je to šator mog prijatelja Mehe Puze-Guze-Ćuze…

Što je tamo otvorio jacuzzije i ostalo…

_____________________________________-

WILLIAM  SHAKESPEARE

HAMLET

 

1. Bilješka  o  piscu

 

        Wiliam  Shakespeare  bio  je  pjesnik  i  dramatičar, rođen  1564. godine  u  Stratford-on-Avonu  u  Engleskoj. Mnogi  tvrde  da  je  najveći  dramski  stvaratelj  svih  vremena. Oko  1585. odlazi  u  London, gdje  djeluje  kao  glumac, redatelj  i  kazališni  pisac.

Napisao  je  36  drama  koje  djelimo  na:

        1. tragedije - Hamlet, Julije  Ceza, Otelo, Antonije                               i  Kleopatra, Koriolan, Kralj  Leart,                                  Machetb;

        2. komedije - Ukroćena  goropadnica, San                                            Ivanjske          noći, Na  Tri  kralja,                                           Mjera  za  mjeru,        Mnogo  vike  ni                                     za  što;

        3. romance - Romeo  i  Julija, Zimska  priča  i                                              Oluja;              

        4. povijesne  drame - Kralj  John, Richard  II. ,                                    Henrik  IV. , Henrik  V. , Henrik  VI. ,                                    Richard  II. i      Henrik  VIII.

A  1609. izišli  su  njegovi  Soneti, zbirka  od  154  pjesme.

        Shakespeare  je  svoje  dramske  tekstove  tvorio  podacima  iz  usmene  književnosti, iz  starije  pisane  književnosti, iz  povijesti, iz  svoje  suvremenosti, ali  i  iz  svakidašnjeg  pripovijedanja. Ni  fabule  Shakespeareovih  djelova  nisu  njegove. On  ih  preuzima  od  drugih  pisca  i  preoblikuje  ih. Čini  od  njih  vrhunska  djela, kraseči  ih  pučkim  pjesmama, izrekama  tadašnjeg  vremena, a  bio  je  i  majstor  stvaranja  mnogoznačnosti  pjesničkog  jezika. Tako  Shakspeareove  riječi, osim  što  sadrže  osnovno  značenje, kriju  u  sebi  niz  suznačenja.

 

2. Bilješka  o  djelu

 

        Mnogi  tvrde  da  je  Shakespeareova  tragedija  Hamlet  (1600. -1601. )  najbolja  tragedija  u  povijesti  svjetske  književnosti. No  to  nije  samo  djelo  povijesti.

        Suvremenost  tragedije  svijedoče  moderna  djela  s  temom  o  Hamletu  prenesenom  u  današnje  doba  (u  nas  je  najpoznatije  takvo  djelo  drama  Ive  Brešana  "Hamlet  u  selu  Mrduša  Donja", te  adaptacija  od  Slobodanke  Aleksić  "Hamlet  u  podrumu").

        Shakespeare  je  stvorio  djelo  za  sve  ukuse  i  sva  vremena. U  njegovo  su  doba  svakakvi  ljudi  gledali  pretstave  i  pridonosili  njenom  uspjehu. Zato  je  morao  stvoriti  djelo  prikladno  i  školovanom  plemstvu  i  običnom  puku. To  je  i  učinio. Izabrani  su  stihov  zadovoljili  školovane  plemiće, mačevanje  ukus  šire  publike, a  Hamletovo  ludilo  i  dosjetke  zabavljale  su  običan  puk.

          Fabula  ove  tragedije, kao  i  večine  Shakespearovih  djela, je  poznata  jer  ju  je  Shakespeare  uzimao  iz  drugih  djela  iz  svojih  suvremenika  ili  ranijih  pisca.

 

3. Fabula

 

        Danski  kralj  iznenada  umira, a  nasljeđuje  ga  njegov  brat  Klaudije, koji  se ženi  udovicom  pokojnog  kralja. Sinu  pokojnog  kralja, Hamletu, javlja  se  duh  njegova  oca  i  otkriva  mu  da  ga  je  Klaudije  otrovao, čime  traži  osvetu. Želeć  potvrdu, za  tu  strašnu  optužbu, Hamlet  se  pretvara  lud. Njegvu  ludost, kralj  i  kraljica, tumače  Ofelijinim  odbijanjem  Hamletova  udvaranja. Hamlet  organizira  predstavu, koja  radnjom  sliči  na  umorstvo  njegova  oca. Kad  Klaudije  vidi  aluziju  na  njegov  zločin, prekida  predstavu  i  time  daje  Hamletu  dokaz  na  Duhove  riječi. Nakon  prekinute  predstave, Hamlet  posječuje  majku

  i  misleći  da  ga  Klaudije  prisluškuje, ubija  Polonija  koji  se  sakrivao  iza  zavjesa. Bojeći  se, Klaudije  šalje  Hamleta  na  brod  u  Englesku  s  namjerom  da  ga  tamo  ube. Saznavši  za  očevu  smrt, Ofelija  se  ubija, a  Laert  traži  osvetu  za  oca  i  sestru. Hamlet, saznavši  za  urotu, vrača  se  u  Dansku  i  prihvaća  dvoboj  s  Laertom. Kralj  i  Laert  odluče, na  prijevaru  s  otrovanim  mačem, ubiti  Hamleta. U  dvoboju, Hamlet  i  Laert  mjenjaju  mačeve  i  obojca  bivaju  ranjeni  otrovom. Kraljica  ispije  čašu  s  otrovom, namjenjenu  Hamletu, te  umire. Laert  otkriva  Hamletu  spletku  s  kraljem, nakon  čega  ovaj  ubija  kralja.

        No  Hamlet  nije  toliko  cijenjen, po  fabuli, koliko  po  karakterizaciji  samih  lica. Pogotovo  se to  odnosi  na  Hamleta.

 

4. Hamlet

 

        U  Hamletovom  ponašanju  postoje  najraznovrsnija  tumačenja, nastala  u  različitim  vremenima  i  shvačanjima  ljudi. Jedno  od  tumačenja  odnosi  se  na  edipski  kompleks, tj. ljubomora  sina  prema  ocu  kao  suparnika  u  ljubavi  prema  majci. Hamleta  više  boli  to  što  se  majka  udala  za  stric, nego  što  mu  je  oca  ubio  taj  stric. No  najrasprostranije  tumačenje, o  Hamletovom  ponašanju, odnosi  se  na  njegovu  neodlučnost. Hamlet  je  paraliziran  od  prevelikog  razmišljanja. Zbog  svoje  neodlučnosti  i  boježljivosti  da  ne  povrijedi  majku, odlaže  i  usporava  samo  izvršenje, koje  dovodi  do  gore  situacije.

        Za  Hamleta  ne  postoji  osjećaj  djelovanja  u  pravo  vrijeme. On    razmišlja  kada  treba  da  djeluje  (kao  nakon  povratka  u  Dansku, na  groblju), a  djeluje  kada  to  nije  potrebno  (kad  ubija  Polonija).

        Sam  lik  Hamleta  otkriva  se  u  svojoj  raznolikosti  tek  u  odnosu  prema  drugim  likovima. Likovi  se  u  svojim  odnosima  nadopunjuju:  Hamletovo  poštenje  nasuprot  Klaudijevoj  podlosti, Hamletova  intelektualnost  nasuprot  malo  pametnih  ljudi  kraljeve  okoline, Hamletova  pretjerana  osjetljivost  nasuprot  Horacijevu  preciznošću, Hamletovo  pretjerano  razmišljanje  i  odlaganje  nasuprot  Laertovu  brzom  djelovanju.

        Hamlet  je  zapravo  lik  noćne  more  koja  se  ostvaruje. Mora  u  kojojoj  prisustvuje  sve  ono  najgore  od  ljudskih  strasti:  podlost, sebičnost, prevare  i  izdaje. Hamlet  iz  more  izlazi  sav  rastrgan  i  nemoćan  dase  opire.

 

5. "Biti  ili  ne  bit"

 

        U  Hamletu  se  ne  javlja  toliko  sukob  sa  svijetom, koliko  sa  samim  sobom. Hamlet  postavlja  pitanje  biti  ili  ne  biti?, živjeti  ili  umrijeti?, ubiti  ili  oprostiti?. On  si  postavlja  taj  problem  i  nijedan  vanjski  događaj  nemože  mu  više  škoditi  koliko  on  sam  sebi  može. Njegov  je  problem  što  postoji  na  ovome  svijetu. Hamlet  zapravo  strada  od  borbe  sa  samim  sobom.

 

6. Zaključak

 

        Hamlet  je  jedna  od  ranijih  komedija, nastala  u  drugoj  fazi, nakon  komedija  i  povijesnih  drama  iz  prve  faze  i  prije  ostalih  slavnih  tragedija  iz  treće  faze. Razlika  između     dviju  faza, su  tragični  junaci. Samim  time  što  Hamlet  nije  nikakav  div  ili  heroj, nego  običan  čovjek, čini  ga  bližem  i  modernijim.

 

        U  Hamletu  otkrivamo  Shakespeareovu  borb  protiv  svijeta. On  nam  uz  pomoć  Hamletovih  monologa, otkriva  pokvarenost  u  svijetu  (ratovi  i  pokvarenost  u  kraljevskim  obiteljima). U  Hamletu  Izgleda  kao  da  se  i  sam  Shakespeare  želi  suprostaviti  svijetu, dok  u  četvrtoj  fazi  izgleda  da  se  on  pomirijo  sa  svijetom.

        To  je  jedna  od  rijetkih  drama  u  kojima, tijekom  čitavih  pet  čina, glavni  junak  dominira  nad  okolišem  i  zaokuplja  sav  interes.

....................................................

J. K. Rowling

 

Harry Potter i zatočenik Azkabana

 

 

Tema: Pustolovine kroz školovanje mladog čarobnjaka

 

Mjesto i vrijeme radnje: Radnja se većinom odvija u školi Hogwarts i okolici. Ostatak radnje se odvija u kući Durleyevih i okolici. Manji dijelovi radnje se odvijaju u Hagridovoj kolibi, Čarobnjačkom gradu… Vrijeme radnje je današnjica.

 

Zabilješke tijekom čitanja (najuzbudljiviju ulomak): «Mislio sam ja da ćeš doći u pomoć prijatelju», reče podmuklim glasom Black. Glas mu je zvučao kao da se već odavno odučio govoriti. «I tvoj bi otac isto za mene učinio. Hrabro je od tebe što nisi otrčao po profesore da ti pomognu. Zahvalan sam ti. . . ovako će sve biti mnogo jednostavnije. »

Ovo mi je najnapetiji ulomak jer nisam znao što je Black isplanirao. To je trebalo biti nešto neznam što. Kasnije sam se malo razočarao.

 

Kratak sadžaj: Ferje se bližilo kraju. Harry je opet bio cijelo ljeto maltretiran. Pred sam kraj praznika pobjegao je od Dustreleyevih. Unajmio si je sobu u čarobnjačkom gradu. Kupio je sve potrebštine za školu i sreo Rona i Hermoniju. U novinama je svaki dan pisalo da je Sirus Black, najveći zločinac, pobjegao iz zatvora. Harry, Ron i Hermonija prvog rujna sjeli su u Hogwarts Expres i otišli u Hogwarts. Tu su se opet malo zabavljali izvodeći svoje vragolije. Harry je i dalje trenirao metlboy. Hagrid je postao profesor Skrbi za magičnia stvorenja. Na prvom satu pokazivao im je kako se odnosi prema hipogrifima. Malofoy je uvrijedio hipogifa pa ga je ovaj ugrizao. Kasnije je nevino stvorenje ostalo bez glave. U školi su se počele događati neobične stvari, pa su svi naslutili da  je u školi Black. On je navodno tražio Harrya da ga ubje. On je izdao Harryeve roditelje Vodelmortu. Harry je svima obećao da će se paziti. Pred kraj školske godine Harry, Ron i Hermonija pronašli su Blacka. Black im je ispričao da je u Hogwartsu samo zato da ubije Ronovog štakora Šugonju. Najme, Ronov štakor je bio preobraženi Peter Pwettigev. Prije dvanaest godina Black je «ubio» (a zapravo nije) Pertera i zato bio u zatvoru. Sad je pobjegao iz zatvora i odlučio ubiti osobu zbog čijeg je umorstva bio u zatvoru. Zato je on došao u Hogwarts. Harryu je rekao da on nije izdao njegove roditlje i da mu je on krsni kum. On mu je isto tako potpisao odobrenje za posjet obližnjem selu. Black je za uzvrat Ronu, što mu je ubio štakora, poklonio sovu. Black je sada u bijegu i stalno se dopisuje s Harryem.

 

Opis lika: Harry Poter je djačak srednje visine, mršav, raščupane kose i nosi naočale. Harry u većini slučajeva dobro prosuđuje što treba činiti, ali mu u tome često pomažu i ispravljaju ga Ron i Hermonija. Harry jako dobro trpi maltretiranje Dusleyevih i njihov neljudski odnos prema njemu. Mislim da Harry previše stavlja svoj život na kocku. Harry je prilično bogat. Roditelji, koji su žrtvovali svoje živote da ga spase, ostavlili su mu cijelo bogatstvo. Hagrid se pobrinuo da to bogatstvo dođe do Harrya.

 

 

Dojam: Ovo su stvarno trenutno najbolje knjige za mlade. Ideja je genijalna, a izvedba originalna. Knjige o Harryu su mi istinski najzanimljivije koje sam do sada pročitao. Nekako mi se još najbolja čini prva knjiga. Unatoč tome, jedva čekam da izađu i ostali dijelovi Harry Pottera pa da i njih pročitam.

 

 

 

Antonie de Saint Exupéry: Mali Princ

1. BILJEŠKA O PISCU

Antonie de Saint Exupéry (1910. - 1944.) francuski pisac, napisao je neveliko, ali značajno djelo - Mali Princ. Napisao je i romane Pošta za jug, Noćni let, Zemlja ljudi, Ratni pilot, Tvrđava. Osim što je bio pisac, Antonie de Saint Exupéry je bio vojni pilot i sudjelovao je u II. svjetskom ratu, u kojem je i poginuo.

2. TEMA

Put malog dječaka kako bi upoznao i shvatio sebe i svoju ružu.


3. OSNOVNA MISAO

Čovjek samo srcem dobro vidi, a bitno je i očima nevidljivo.


4. KRATKI SADRŽAJ

Pisac počinje priču svojim iskustvom iz djetinjstva. Kada je imao šest godina, svoje crteže pokazivao je odraslima, ali ih nitko nije shvaćao. To mu se nije svidjelo, te se okanio i postao pilot. Jednom, usred leta, pokvario mu se avion u pustinji Sahari. Susret sa zlatokosim dječakom, nakon neprospavane noći, činilo mu se kao da se ponovno vraća u djetinjstvo. Dječačić je želio da mu nacrta ovcu. U žurbi da popravio avion nacrtao je ovcu u kutiji. Dječačić je bio oduševljen. Tako se pilot upoznao s Malim princem. Saznao je da je Mali princ s drugog planeta, B612, tek nešto većeg od njega samog. Trećeg dana čuo je priču o baobabima, a četvrtog dana pilot je doznao da Mali princ voli zalaske sunca. Petog dana je otkrio tajnu života Malog princa, saznao je da na njegovom planetu postoji jedna ruža koju on voli i koja je jedinstvena na svijetu. Mali princ odlučio je posjetit i druge planete te pronaći neko zanimanje. Na prvom asteroidu živio je neki kralj koji je Malog princa smatrao svojim poslanikom, a na drugom planetu neki uobraženko koji ga je odmah proglasio svojim obožavateljem. Na idućem planetu upoznao je pijanca koji je stalno pio da zaboravi da se stidi, a stidio se što pije. Mali princ brzo pobježe. Potom upozna jednog poslovnog čovjeka, a zatim noćobdiju koji je stalno palio i gasio svijetiljku. Na šestom planetu živio je geograf. Mali princ ga upita kamo da dalje putuje, a geograf mu predloži Zemlju. Prvo biće sa kojom se susreo na Zemlji bila je zmija. Nakon duga hodanja došao je do vrta punog ruža. Jako se razočarao jer je mislio da ima jedinstveni cvijet, no sada je vidio da je to obična ruža. Tada se pojavi lisica koja postane njegova prijateljica i uvjeri ga da je njegova ruža jedinstvena. Nakon toga, Mali princ je susreo skretničara, a potom trgovca pilulama za gašenje žeđi. Osmog dana u pustinji, pilotu i Malom princu, nestalo je vode te zajedno pođoše potražiti bunar. Kada su se napili, pilot shvati da se Mali princ namjerava vratiti odakle je došao. Sutradan navečer je otišao, jer se osjećao odgovornim za svoju ružu.

5. LIKOVI

Kralj

Sjedio je odjeven u purpur i hermelin na vrlo jednostavnom, ali ipak veličanstvenom prijestolju. Bio je tužan jer nije imao kome zapovijedati, pa, čim je došao Mali princ, uzviknuo je: “evo jednog podanika”. Kralj se jako držao pravila, npr.nitko nije ni smio zijevati dok mu kralj to nije dopustio. Stalno je zapovjedao i sve je moralo biti kako je on naredio. Držao je do svog ugleda. Nije podnosio neposlušnost. Planet na kojem je on živio bio je tako malen da zapravo nije ni imao čime vladati, no on je vjerovao da je njegov planet velik i da vlada velikim prostorom.

Poslovni čovjek

Bio je toliko zaposlen da čak ni glavu nije podigao kad je mali princ došao. Stalno je nešto brojao, zbrajao, dodavao, množio…I na kraju izračunao da posjeduje pet stotina milijuna zvijezda. Mislio je da je bogat kad je imao tolike zvijezde. Ali on nije shvaćao da ne može posjedovati zvijezde. Broj zvijezda koje je posjedovao mogao je staviti u banku.

Lisica


Bila je vrlo lijepa. Princ joj je predložio da se idu igrat,i ali ona nije bila pripitomljena. Bila je jako mudra i znala je jako lijepo pričati. Stalo je razmišljala o kokošima. Život joj je bio jednoličan. Ona lovi kokoši, ljudi love nju. Na rastanku mu je rekla:

Mali princ

je dječak iz svemira. Prvi put dolazi na planetu Zemlju, želeći nešto novo naučiti i nešto novo otkriti. Iz njegova svijeta otjerala ga je zahtjevnost jedne ruže.
Za fizičku karakteristiku, pisac ga je, umjesto opisivanja, nacrtao. Na slici vidimo zlatokosog dječačića u prinčevoj odori s mačem u ruci. U opisu Malog princa važan je njegov unutarnji opis, njegova psihička karakterizacija. Ponajviše se ističe njegova iskrenost. Putujući asteroidima, Mali princ upoznaje različite vrste ljudi, promatra ih znatiželjno i začuđeno. On ne razumije smisao njihovih postojanja, ili su prezaposleni ili prezaokupljeni sobom.
Izvana malen, nježan i krhak, Mali princ je zapravo jači od većine velikih i odraslih ljudi, a upravo takvom osobom ga čini ljubav. Mali princ je primjer svakog djeteta po ponašanju. Iskren je, otvoren, znatiželjan i rado uči. Kao princ, odnosno mali plemić, pristojan je, a na kraju dostojanstveno, ponosno i vjerno prihvaća smrt koja će ga vratiti njegovoj ljubavi-ruži, no i svome prijatelju sa Zemlje i nama koji smo čitali ovo djelo ostavlja divnu uspomenu:

.............................................

HASANAGINICA

 

 

 

Bilješke o piscu:

Krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina kao već ostvaren

pripovjedač i romansijer u drami se javio i Alija Isaković. Rođen je u

Bitunji kod Stoca 1932. godine. Pripovjedač, dramski pisac, putopisac i

historičar književnosti. Njegova najpoznatija djela su Sunce o desno

rame, Semafor te drame: Kraljevski sudbeni stol, Hasanaginica, To(1979.), Generalijum(1979.) koje su donijele neosporan kvalitet u

historijski tok bošnjačke dramske književnosti.Nedavno je objavio Riječnik

karakterističnih bosanskih riječi. Trenutno živi i radi u Sarajevu.

 

Vrsta djela:

Drama / tragedija

 

Mjesto radnje:

U Zagvozdu, podno Biokova i na Klisu.

 

Vrijeme radnje:

Prva polovica 17. stoljeća.

 

Tema:

Tragični nesporazum

 

Ideja:

I mali nesporazum dovoljan je da dođe do tragedije.

 

Kratki sadržaj:

Sve počinje kad je junak Hasanaga ranjen u ratu, a žena ga ne posjećuje,

jer je u to vrijeme bilo sramota da žena izlazi iz svoga dvora. Zato se

Hasanaga razljutio i rekao ženi da kada se vrati kući da ga ne čeka, nego

da ode iz dvora. Ona se rastuži jer će morati ostaviti petero djece. Na to

dođe njezin brat Pintorović–beg i da ju udati za Imotskog kadiju. No ona

je i dalje voljela Hasanagu. I rekla je bratu da kad će se udavati preko nje

stavi bijelu plahtu da ne mora gledati svoju jadnu djecu. No Hasanaga je

prepoznao Hasanaginicu ispod plahte, te je rekao da ima srce kameno

zato jer se neće smilovati djeci. Kad je Hasanaginica to čula, umrla je od

tuge.

 

Kompozicija djela:

Uvod: Hasanaga na ratištu

Početak: Hasanagina poruka i Hasanagicin odlazak s dvora

Zaplet: Polazak svatova

Vrhunac: Svatovi pred dvorom i tragična smrt

 

Analiza glavnih likova:

Hasanaga

Oko 30 godina, crn, snažan, visok, odbojan i ljut muškarac, ponosan, ali

veliki junak. Iako je otjerao Hasanaginicu on ju je ipak volio svim srcem

što se pokazuje na početku drame. Pored toga on je bio i brižan otac, sin i

brat.

 

Ovaj odlomak pokazuje njegov ponos i brigu za Hasanaginicom.

                HASAN-AGA: A ti peškeš! Majko,ona je majka djece moje!

                MAJKA: Sikter!

                HASAN-AGA: Ona je pod našim rzom i obrazom!

                MAJKA: Sikter!

                HASAN-AGA: …Pod našim namom i imenom Arapovića.

                MAJKA: Sikter,rekoh…

 

Ovaj odlomak pokazuje njegovu brigu za djecom i dvorom.

                HASAN-AGA: U dvoru kako?

                MAJKA: Nako…

                HASAN-AGA: Djeca kako?…

 

Hasanaginica

Lijepa, plava, oko 26 godina, bujne kose i tijela, dobra, voli djecu i muža,

jadna, tragična. Njena sudbina isprepletena je nizom problema od kojih je

jedan i njen mali nesporazum sa mužem zbog kojeg i dolazi do zapleta

radnje koja se završava tragično. Kao i sve žene tog doba njoj su

uskraćena glavna prava od kojih je i to da sama odlučuje o svom

životu. Njena iskrena ljubav prema mužu se nažalost nije mogla ispoljiti ni

u jednom momentu zbog niza okolnosti i problema. U mnogim odlomcima

i dijelovima drame dobro se pokazuje njena neizmjerna briga i čežnja za

djecom, kao i tuga, jad i nesebičnost. Psihički Hasanaginica je jako

ožalošćena, potresena i sekirljiva osoba zbog čega je i došlo do tragedije.

Što se tiče njenog karaktera, on je veoma pozitivan što se može uvidjeti u

svim dijelovima drame. Pored toga u nekim odlomcima može se vidjeti da

je Hasanaginica veoma obrazovana i pismena osoba koja je nastojala da

nauči svoju djecu u čemu joj se suprotstavljala Hasanagina majka.

 

Pintorović–beg

Oko 35 godina, visok, ponosit, prijek, šutljiv, dobar, ljut, brzoplet i voli

svoju sestru…

 

U ovom odlomku jasno je naglašena njegova ponositost.

BEG PINTOROVIĆ: (Prekida) Šta zboriš, pjevaču?

GUSLAR: (Ne da se zbuniti)

               Dočeka ga Vranić Ali-beže,

               Isprid njega na noge skočio,

               Kod sebe mu misto namistio…

BEG PINTOROVIĆ: (Ljut) Stani, ne valja ti pjesma. Kako može beg skakati

                    na noge prid agom? Gdi to ima? Evo kliškog kadije nek reče.

Sljedeća rečenica pokazuje njegovu brzopleost.

BEG PINTOROVIĆ: Sestro; dosta zbora! Svati dolaze! Otri suze! Pokaži se

                            čija si!

 

Pored svoje brzopletosti i ponosa Pintorović-beg je veoma promišljen i

dobar čovjek.

 

Analiza sporednih likova:

Majka (Hasan-agina)

Oko 45 god, sitnih očiju, blijeda lica, bigotna izraza, lošeg karaktera

 

Majka(bega Pintorovića i Hasanaginice)

Oko 50 god, smirena i vrijedna

 

Ajkuna:

Oko 16 god., lijepa, vižlasta

 

Abid:

Nešto stariji od Bega, blagog i dobroćudnog izraza i karaktera

 

Djeca:

Starija kćerka, 10 godina

Stariji sin, oko 8 godina

Mlađa kćerka i Mlađi sin, oko 6 godina, blizanci

 

Pored ovih u drami se pojavljuju još neki likovi koji nisu u cjelini vezani za

tok radnje i koji samo jednom ili dva puta izlaze na scenu.

 

Kritički osvrt na djelo:

Preobrazovanje baladne građe u dramu Hasanaginica Isaković je uradio sa

strašću i oprezom stvaralački raspoloženog povijesničara zaputivši se u

osvjetljavanje socijalno-historijskih okolnosti pod kojim se mogao dogoditi

tragični nesporazum između muža i žene. On je prvi bošnjački pisac koji

se odlučio za dramatizaciju ove izazovne balade, ali je i prvi dramatičar

uopće koji joj se uspio približiti na najbezbolniji način - sa dvostrukim

srcem stvaraoca, starinskim u osluškivanju, a modernim u oblikovanju

građe. Zato je Hasanaginica tekst klasičan analognoj sferi i vajanju

likova, ali modernih dramaturških rješenja po segmentiranju prostora i

paralelizmu zbivanja, čijom čvrstinom i skladom Isaković parira stamenom

svijetu balade i njenom uvijek krepkom organizmu što diše čarobnom

jednostavnošću savršenstva.

 

 

 

 

 

 

 

Dojam o djelu:

U drami Hasanaginica ono što je podstaknulo najviše mojih osjećanja kao

što je vjerojatno isti slučaj kod većine čitalaca je nesebičnost i ljubav

jedne žene koja je zatrpana porodičnom problematikom koja je opet gusto

protkana društvenim i intimnim određenjima historijskog okvira Bosne iz

prve polovice 17. stoljeća. U drami ono što me takođe dosta potaknulo na

vlastito razmišljanje o toku radnje je Isakovićeva smirenost u pisanju koji

je zaustavio svoju tvoračku maštu i više se približio baladi nego nekom

vlastitom stilu i slobodi pisanja. Međutim nije samo pisac drame doprinjeo

njenoj ljepoti već i njena vlastita ljepota već opjevana u baladi koja je

zbog toga i prevedena na mnogo jezika.